Pavlinski red nastao je na prijelomu XII. i XIII. stoljeća na području današnje Mađarske, ujedinjavanjem pustinjaka oko samostana Sv. Jakova kod Pečuha i Sv. Križa kod Ostrogona. Prvotno su se pavlini nazivali pustinjacima Sv. Križa, dok se kasnije prihvatio stariji naziv kojim se htjelo istaknuti da je uzor svih pustinjaka prvi kršćanski pustinjak Sv. Pavao Tebanski (oko 227. – oko 342.), koji je prvi cijeli život proveo u molitvi i anonimnosti na egipatskoj pustinji. Pavao je izabran i zbog toga da se u duhu monaške anonimnosti ni po jednom redovniku ne bi nazivao red.
Grb Pavlina
Posebnosti pavlinskog reda
Red Svetog Pavla Prvog Pustinjaka (Lat. Ordo Sancti Pauli Primi Eremitae) po uzoru na sv. Pavla Tebanskog žive u tišini, povučenosti i molitvi. Naš način života temelji se na radu, molitvi i zajedništvu pod geslom "Solus cum Deo solo"(Sam sa Bogom samim).
Blaženi Euzebije iz Ostrogona
Povijest pavlinskog reda
Definitivnu potvrdu Sv. Stolice red dobiva 1308. godine od pape Klementa V., te se počinje razvijati da bi do 1526. godine imao nekoliko provincija (Portugalsku, Poljsku, Njemačku, Španjolsku, Istarsko – Vinodolsku itd.) te nekoliko stotina samostana i više tisuća redovnika. Nakon poraza kršćanske vojske na Mohačkom polju pavlinski red se smanjuje, a redovnici se sve više okreću školstvu; vode sveučilišta, gimnazije i škole. U Hrvatskoj pavlini su imali oko 80 samostana i rezidencija, dvije provincije, sveučilište, četiri gimnazije mnoštvo škola, marijanskih i svetačkih svetišta.
Besmislenom i bezpodstavnom odlukom cara Josipa II. pavlinski red je 1786. ukinut i zabranjen u Habsburškom carstvu, što je rezultiralo ukinućem pavlina u našoj domovini. Opstale su samo poljska i njemačka provincija te samostan u Rimu. Propast Austro-Ugarske monarhije i s njom povezanih zabrana dočekala su samo dva samostana u Poljskoj s 12 redovnika; 11 svećenika i jednim časnim bratom.
Najstariji pavlinski samostan
Pavlinski red danas
Pavlinski red danas je monaška zajednica koja obuhvaća oko 600 redovnika u 72 samostana. Sjedište reda je u Poljskoj, kao i cjelokupna redovnička formacija. Pavlinski red danas ima 6 provincija i 3 delegature, i prisutan je u 18 država svijeta na 4 kontinenta.
U Republici Hrvatskoj djeluje Hrvatska Pavlinska Provincija Marije Kraljice Anđela koja okuplja 4 samostana, a sjedište joj je u samostanu Kamensko kraj Karlovca.
Postani pavlin!
Zvanje, poziv na isključivo Bogu posvećeni život sadrži u sebi veliku tajnu Božjega izbora. Zašto je Bog pozvao u redovništvo neku osobu, a ne neku drugu ostaje zagonetka koja će se shvatiti tek u vječnosti. Slično ostaje tajna zašto Bog poziva osobu u konkretnu redovničku zajednicu, a ne neku drugu. Iako je „mnogo zvanih malo izabranih“ Bog i u naše vrijeme poziva mladiće i djevojke na Njemu posvećeni život.
Poziv pavlina je poziv na nasljedovanje Krista samotnoga, što pretpostavlja da je pozvani već kršćanin koji je primio sakramente i da je upoznat s životom Crkve. Pavlini žive u zajednici stoga je važno da osoba koje želi biti redovnik bude otvorena zajedničkom, obiteljskom načinu života. Nakon prvog iskustva Božjega poziva pozvani se treba obratiti najbližem pavlinskom samostanu, te potražiti pomoć u razaznavanju svoga poziva. Ukoliko zajednica razazna da ga Bog poziva u pavlinski red pristupa kratkom postulatu, te ukoliko zadovolji uvjete postulata viši poglavar ga dopušta jednogodišnjem novicijatu u Poljskoj, u mjestu Lesniow. Nakon novicijata koji se završava prvim zavjetima, prelazi se u samostan bogoslovije u Krakovu u kojem formacija traje šest godina. Za vrijeme formacije prima se niže redove, sakrament đakonata i svećeništva. Te polaže doživotne svečane monaške zavjete.
