Prošlost
Pavlinski samostan Sv. Marije na ušću rijeke Dubračine u more osnovao je knez Nikola IV. Krčki 14. kolovoza 1412. godine. Ovaj knez je nakon hodočašća u Jeruzalem obiteljsku crkvu poklonio pavlinima iz samostana u Sv. Nikole na Gvozdu. Crkva Sv. Marije bila je u lošem stanju, te se za nju nisu dobro brinuli, stoga je na osami uz more osnovan pavlinski samostan. Oko samostana razvio se današnji grad Crikvenica.
Samostan je imao veliku važnost za okolno područje kao i istarsko-vinodolsku pavlinsku provinciju, iako nije bio samostan brojan redovnicima, svojim položajem i uređenjem bio je jedan od najnaprednijih pavlinskih samostana. Uz samostan je od njegova početka djelovala škola, umjetnička radionica, ljekarna što je bilo istovjetno današnjim ambulantama, kao i hodočasničko odredište.
Samostan je bio utvrđen i tragovi fortifikacija vidljivi su i danas, što znači da je bio sigurnim mjestom za stanovnike i putnike. U djelu samostana bila je smještena foresterija ili hospicij, kuća za goste i prolaznike. Napredno gospodarstvo samostana, uređeni odnosi i korištenje glagoljice učinili su ga posebnim među pavlinskim samostanima u Hrvatskoj. Ukinut je bezrazložnim ukazom cara Josipa II. 1786. godine.
